Književnici Danici Bartulović ne znam koliko su američki književnik John Barth i postmoderna bili bliski pri stvaranju njezinog novog djela, no krajnji cilj koji si je ona postavila, svakako je do- segnut. Stvorila je pozornosti vrijedno djelo, stvorila je, nošena krilima „slobode" do sada i nešto nezabilježeno u povijesti mlađe književnosti, a to je ,,knjiga u knjizi".

Knjiga pjesama Danice Barutulović Glasnici zemlje podijeljena je u tri lirska poglavlja. (Hoću li stići, Hodajući mostovima bez oslonca i Glasnici zemlje). Svako od ovih poglavlja uvodi nas u blizinu bitka ljudskog bića, u unutarnje prostore tragike, a magnetska polja autentičnih uzbuđenja. Tajni smisao bitka, odgonetku tajne traži iz blizine smrti i iz blizine ljubavi. Odgonetku ne možemo tražiti u diskurzivnom smislu nego u racionalnoj otvorenosti slike, u prozirnosti metafore. Slike se kristaliziraju na arhetipskim oblicima prirode. Percepcija realnoga i imaginacija iracionalnog sjedinjuju se u prozirnoj čistoći riječi, koje nas iznenađuju svojom neočekivanom jednostavnošću. Novost i vrijednost ovih stihova je u autentičnosti, u izvornom doživljaju, a ne u marginalnim zapisima na rubu bilo koje pročitane poezije. (Iz recenzije) Jure Kaštelan

Danica Bartulović znade (perom, olovkom, računalom) zmiji izvaditi oko. Zna riječima (od riječi) načiniti zmiju i vuka. Prizvati epsko i mitsko, vučje,  zmijsko i ljudsko vrijeme što kao svjetlost (i brzinom svjetlosti) odmiče od nas u prostorne i vremenske daljine, u svemir i svezaborav.