Priče drugih o mojim stihovima
Mnogi su napisali svoj osvrt ili kritiku na moja djela. Neke od njih su zapisane na ovim stranicama.
Iza Danice Bartulović polica pjesničkih knjiga. Knjigama napučila i označila dva posljednja desetljeća prošloga i dva prva desetljeća tekućega stoljeća. Rođena, prohodala i propisala u hrvatskom kršu, između zemljo- pisnih i jezičnih veličina: Dinare i Bijakove, Cetine i Neretve, Crljenoga jezera i mora, Marka Marulića i Tina Ujevića, Jure Kaštelana i Vesne Parun, nije mogla drukčije nego hrvatski, krški, zemljoljubno i domoljubno, pa su joj sve knjige i pjesme zemljoljubne i domoljubne.
Ukratko, s tiskanim zbirkama i potvrđivanjem različitih oblika i motiva Bartulovićka stvara i potvrđuje svoj poetski svijet. Premda u mnogočemu jednoličan i jedinstven, taj svijet je mozaično tkan: od kratkih lirskih suglasja, sjetnih tužbalica i elegičnih sjećanja do religioznih sekvenca i refleksivne haiku-forme, životnog iskustva i osobnog razmišljanja, rodoljubne pjesme i sentimentalne riječi.
Na sreću još jedan pjesnički glas, pokazujući na kruh, upozorava da je kruh, ne samo hrana za tijelo, nego i Božije Tijelo. Za onoga koji to vidi, ova je tvrdnja sasvim prirodna stvar, a za onoga koji ne vidi i ne vjeruje, zaista previše!
No, ne zaboravimo da osim riječi, pjesme nose i Duh, a Duh pleše kamo hoće, otkriva se kada i kome hoće.
"Tradicija nije čuvanje pepela, nego daljnje prosljeđivanje vatre."
sv. Thomas Morus
Većinu tih lirskih recepata za ozdravljenje dezorije- ntirane duše autorica posvećuje dragim prijateljima, uz koje se kročenje mondenim vjetrometinama čini toplijim, sigurnijim i ljepšim. Autorica na koncu ponovno poseže za svijećom:
ovdje smo užegli zavjetnu svijeću i prisegnuli Kristu
vinom i uljem ojačali duh i krv i zavjet zapečatili
ovo je naša sunčana postojbina
(Mi nismo Regija)
I taj plamen svijeće u poetskom iskazu Danice Bartulović ne stvara pepeo i lug, već je - kao što reče sv. Thomas Morus - vatra koja nas grije, daruje nam Svjtlost i nosi naprijed naša zapamćenja svete baštine, svijest o nama i nas same.
„Nije velik tko se velik rodi ..."
(Ivan Mažuranić)
Tako je lako prepoznati ljudsko srce, ono srce koje svjedoči istinu, blagost, suosjećajnost, jedno- stavnost, iskrenost, dobronamjernost, zauzetost za dobro, općenito ljudskost.
Lako je prepoznati srce djevojčice koja je voljela zvijezde, koja je od svo- ga djetinjstva prožeta blagim svjetlom zvijezda.
Upravo svjetlo je njezin životni odabir, svjetlo, a ne tama.
Želite li čitati moje stihove?
Sve moje objavljene knjige odstupne su na ovim mrežnim stranicama.
