Danica Bartulović (1. 4. 1953.) rođena je u Kreševu Brdu u Dalmatinskoj zagori, na krševitom tlu gdje se teško živjelo, gdje su ljudi morali biti iznimno jaki, uporni i radišni da bi iz kamena izvukli klas žita i grozd grožđa. Unatoč toj oskudici, u njenom zavičaju sve je mirisalo, od obilja aromatičnog ljekovitog bilja, ljubičica i majčine dušice, do ljudske duše koja je mirisala vjerom. Tim ljudima samo je vjera davala nadu i snagu da nastave živjeti, odupiru se vjekovnoj neimaštini i svakojakim nevoljama; gladi, ratovima, stradanjima, strahovima, svim mogućim represijama, raseljavanju.
Bjegovi Svi bjegovi su završeni osudom neslaganja bespomoćna su uzmicanja i skrivanja zaustavimo se vječne laži pretražiti naše su zamke među njima
Vjetar i lišće U raspupalom granju se skrio lišće ga mlado odalo izbjegao na jesen se vratio uvelo lišće drhti
Tražim je Izgubih svoju dugu iščezoše boje njene tražim je da me poveže uz korijene moje drevne
