Glasnici Zemlje
Knjiga pjesama Danice Barutulović Glasnici zemlje podijeljena je u tri lirska poglavlja. (Hoću li stići, Hodajući mostovima bez oslonca i Glasnici zemlje). Svako od ovih poglavlja uvodi nas u blizinu bitka ljudskog bića, u unutarnje prostore tragike, a magnetska polja autentičnih uzbuđenja. Tajni smisao bitka, odgonetku tajne traži iz blizine smrti i iz blizine ljubavi. Odgonetku ne možemo tražiti u diskurzivnom smislu nego u racionalnoj otvorenosti slike, u prozirnosti metafore. Slike se kristaliziraju na arhetipskim oblicima prirode. Percepcija realnoga i imaginacija iracionalnog sjedinjuju se u prozirnoj čistoći riječi, koje nas iznenađuju svojom neočekivanom jednostavnošću. Novost i vrijednost ovih stihova je u autentičnosti, u izvornom doživljaju, a ne u marginalnim zapisima na rubu bilo koje pročitane poezije. (Iz recenzije) Jure Kaštelan | Glasnici Zemlje |
Iznad mrakova i tamnica
Iznad mrakova i tamnica |
Ovo je druga samostalna zbirka Danice Bartulović. Tiskana je 1989. godine. |
Bijeli leptiri
| Pjesma joj teče spontano, bez naprezanja i složenog postupka, koji put intimistički tiho, a koji put opet konkretistički, aktualno, protestno ili eksplikativno, s više naglaska na situaciju nego na nutarnji doživljaj, koji je u biti pokreće. Dojam joj je važna mjera, ali ni on ne dominira. Bitna joj je pjesnička karakteristika jednostavnost i spontanost izričaja, odnosno, ako stvar promatramo sa sadržajne strane, njezina okrenutost prema zbilji koja je objektivistički privlači i zaokuplja. Koliko god takav pristup na mahove zasjenjuje emotivnu dubinu poetske riječi, uspješno produbljuje tematsku cjelinu. Ukratko, pjesnikinja je našla svoj izraz u laganu, ležernu stihu, slobodna ritma, koji se pretvara u ispovjednu melodiju osobnog doživljavanja stvarnosti. Poetika joj je suvremena, jednostavna, bez posebnih obilježja. Slijedi moderni stil, prepuštajući şe slobodno govornoj dikciji i svom poetskom nadahnuću. Ova je zbirka, tematski, izraz autoričine nutrine i naše domovinske sudbine. Bitno je nadahnjuju rodoljubne emocije i religiozne asocijacije, istina i sloboda, smisao za žrtvu i vjera u pobjedu. Uz tu osnovnu motiviku redaju se autoričine vizije i sjećanja, vjera i religiozni doživljaji, lirski doslusi i imaginativna suglasja. | Bijeli leptiri |
Na izvorima ljubavi
Na izvorima ljubavi | Ukratko, s tiskanim zbirkama i potvrđivanjem različitih oblika i motiva Bartulovićka stvara i potvrđuje svoj poetski svijet. Premda u mnogočemu jednoličan i jedinstven, taj svijet je mozaično tkan: od kratkih lirskih suglasja, sjetnih tužbalica i elegičnih sjećanja do religioznih sekvenca i refleksivne haiku-forme, životnog iskustva i osobnog razmišljanja, rodoljubne pjesme i sentimentalne riječi. Drago Šimundža |
Skriveno blago
Skriveno blago | Na sreću još jedan pjesnički glas, pokazujući na kruh, upozorava da je kruh, ne samo hrana za tijelo, nego i Božje Tijelo. Za onoga koji to vidi, ova je tvrdnja sasvim prirodna stvar, a za onoga koji ne vidi i ne vjeruje, zaista previše! No, ne zaboravimo da osim riječi, pjesme nose i Duh, a Duh pleše kamo hoće, otkriva se kada i kome hoće. |
c
Većinu tih lirskih recepata za ozdravljenje dezorijentirane duše autorica posvećuje dragim prijateljima, uz koje se kročenje mondenim vjetrometinama čini toplijim, sigurnijim i ljepšim. Autorica na koncu ponovno poseže za svijećom:
I taj plamen svijeće u poetskom iskazu Danice Bartulović ne stvara pepeo i lug, već je – kao što reče sv. Thomas Morus – vatra koja nas grije, daruje nam Svijetlost i nosi naprijed naša zapamćenja svete baštine, svijest o nama i nas same. | Drhtave latice srca |
Bit će još proljeća
| Iza Danice Bartulović polica pjesničkih knjiga. Knjigama napučila i označila dva posljednja desetljeća prošloga i dva prva desetljeća tekućega stoljeća. Rođena, prohodala i propisala u hrvatskom kršu, između zemljo- pisnih i jezičnih veličina: Dinare i Bijakove, Cetine i Neretve, Crljenoga jezera i mora, Marka Marulića i Tina Ujevića, Jure Kaštelana i Vesne Parun, nije mogla drukčije nego hrvatski, krški, zemljoljubno i domoljubno, pa su joj sve knjige i pjesme zemljoljubne i domoljubne. | Bit će još proljeća |
Hodočašće - Milost
Hodočašće – Milost |
Tako je lako prepoznati ljudsko srce, ono srce koje svjedoči istinu, blagost, suosjećajnost, jedno- stavnost, iskrenost, dobronamjernost, zauzetost za dobro, općenito ljudskost. Lako je prepoznati srce djevojčice koja je voljela zvijezde, koja je od svo- ga djetinjstva prožeta blagim svjetlom zvijezda. Upravo svjetlo je njezin životni odabir, svjetlo, a ne tama. |
Životna nit
Životna nit | Tajna Dušo, dobro napni svoje osjetljive uši, saberi se, pomno slušaj što ti zborim. Moraš se skriti, u nevid uroniti. Ne plovi putovima znanim, niti hodaj stazama utabanim. Glasa ne puštaj, niti se smij, niti jauči, niti odazivlji. Pritaji se, pod živac kamen zavuci, pod sokolovo krilo. Pod cijenu života očuvaj svoju autentičnost. Onaj Strašni Čas nije daleko, doći će i proći. Kad prođe, tek onda izroni. |
OSVRTI I KRITIKE
O mojim djelima
Ovdje je amo nekoliko izdvojenih citata iz predgovora iz pera kritičara i zaljubljenika u moje stihove.
Zemljoljubno i domoljubno
Iza Danice Bartulović polica pjesničkih knjiga. Knjigama napučila i označila dva posljednja desetljeća prošloga i dva prva desetljeća tekućega stoljeća. Rođena, prohodala i propisala u hrvatskom kršu, između zemljo- pisnih i jezičnih veličina: Dinare i Bijakove, Cetine i Neretve, Crljenoga jezera i mora, Marka Marulića i Tina Ujevića, Jure Kaštelana i Vesne Parun, nije mogla drukčije nego hrvatski, krški, zemljoljubno i domoljubno, pa su joj sve knjige i pjesme zemljoljubne i domoljubne.
Poetika joj je jednostavna, slijedi moderni stil, prepuštajući se govornoj dikciji i doživljenom nadahnuću
Ukratko, s tiskanim zbirkama i potvrđivanjem različitih oblika i motiva Bartulovićka stvara i potvrđuje svoj poetski svijet. Premda u mnogočemu jednoličan i jedinstven, taj svijet je mozaično tkan: od kratkih lirskih suglasja, sjetnih tužbalica i elegičnih sjećanja do religioznih sekvenca i refleksivne haiku-forme, životnog iskustva i osobnog razmišljanja, rodoljubne pjesme i sentimentalne riječi.
Glazba za ples gluhih i slijepih
Na sreću još jedan pjesnički glas, pokazujući na kruh, upozorava da je kruh, ne samo hrana za tijelo, nego i Božije Tijelo. Za onoga koji to vidi, ova je tvrdnja sasvim prirodna stvar, a za onoga koji ne vidi i ne vjeruje, zaista previše!
No, ne zaboravimo da osim riječi, pjesme nose i Duh, a Duh pleše kamo hoće, otkriva se kada i kome hoće.
Plamen riječi Danice Bartulović
"Tradicija nije čuvanje pepela, nego daljnje prosljeđivanje vatre."
sv. Thomas Morus
Većinu tih lirskih recepata za ozdravljenje dezorije- ntirane duše autorica posvećuje dragim prijateljima, uz koje se kročenje mondenim vjetrometinama čini toplijim, sigurnijim i ljepšim. Autorica na koncu ponovno poseže za svijećom:
ovdje smo užegli zavjetnu svijeću i prisegnuli Kristu
vinom i uljem ojačali duh i krv i zavjet zapečatili
ovo je naša sunčana postojbina
(Mi nismo Regija)
I taj plamen svijeće u poetskom iskazu Danice Bartulović ne stvara pepeo i lug, već je - kao što reče sv. Thomas Morus - vatra koja nas grije, daruje nam Svjtlost i nosi naprijed naša zapamćenja svete baštine, svijest o nama i nas same.
Svjetlo je njezin životni odabir, svjetlo, a ne tama.
„Nije velik tko se velik rodi ..."
(Ivan Mažuranić)
Tako je lako prepoznati ljudsko srce, ono srce koje svjedoči istinu, blagost, suosjećajnost, jedno- stavnost, iskrenost, dobronamjernost, zauzetost za dobro, općenito ljudskost.
Lako je prepoznati srce djevojčice koja je voljela zvijezde, koja je od svo- ga djetinjstva prožeta blagim svjetlom zvijezda.
Upravo svjetlo je njezin životni odabir, svjetlo, a ne tama.
Danica - vjesnica zore
Danica, samo joj ime govori, vjesnica je zore koja svojom pjesničkom imaginacijom nastoji ovom svijetu donijeti tračak svjetla, sugerirajući da je jedino svjetlo i najvrjednija ostavština vjera u Milosrdnog Boga (Naslijeđe) jer jedino Bog
može pomaknuti nepomični kamen (Mudrost).
